уторак, 12. април 2016.

Uobicajeni skolski dan |StoryTime

Cao svima, dobrodosli u moj novi blog i danas radim takozvani storytime u kom cu pricati o mom jednom obicnom provedenom skolskom danu.


U mojoj skoli jednu nedelju idemo pre podne, pa drugu posle podne, onda opet pre podne i tako u krug... Ove nedelje ja idem pre podne i posto je meni u skoli svaki dan skoro isti ja cu ispricati kakav je to u ovom slucaju ako idem pre podne.
  • Legnem da spavam oko 00:00 uglavnom, nekad i kasnije, ponekad navijem alarm malo ranije ako treba nesto da ponovim, ali me tata uvek ujutru budi. Skola mi pocinje u 07:30, a ja se ustajem u 07:00. Kada se ustanem prvo spremim sveske i knjige, posto sam ja veoma lenj i nikada skoro ne spremim sve te stvari vece pre skole vec pola sata pre. Kada to uradim odem u wc i sredim se, a posle toga izaberem sta cu da obucem za skolu sto vec odprilike znam i to obucem i krenem. Kada dodjem u skolu sednem, ili stanem negde i malo gledam na telefonu pre casa. Na prvom casu jedva ista uspevam da pratim i napisem, jer se i dalje nisam razbudio. Na svakom sledecem odmoru uglavnom isto radim sto i na pocetku pre prvog casa. Kada dodje veliki odmor odem do pekare i kupim da pojedem i popijem nesto, a posle toga se vratim u skolu i pogledam da li imam nesto da ponovim za sledeci cas, ili neki naredni. Na casovima uvek sve pisem, nekad ima i izuzetaka, ali to se desava ponekad ako bas nemam koncentracije, ili snage. U mom razredu me nervira to sto svi pricaju i dosta njih ne pise, ili ne slusa i ostatak koji prati ne moze da sve najbolje cuje i pokapira, zbog tih koji su nemirni, pa zbog toga imamo dosta problema. Takodje kao sto vidite odmore provodim uglavnom sam, jer nemam neke drugare, ili ekipu u koju spadam, a zbog cega, to ni ja sam ne znam. Kada se zavrsi poslednji cas, do kuce skoro da trcim, koliko jedva cekam i kada dodjem legnem i odspavam. Ovo vec dugo govorim, ali i dalje se ne ispunjava, a to je da pronadjem neku osobu srodne duse sa kojom cu moci da se stalno druzim i imam nekog pored sebe da prezivim svaki dan.



To bi bilo o mom uobicajenom skolskom danu koji ja nazalost iznova i iznova provodim, ali docice i tome kraj. Nadam se da vam se svideo moj Storytime, napisao sam ga iskreno i onako kako jeste. Hvala vam sto ste citali! <3

Нема коментара:

Постави коментар