Cao svima :) Danas imam zanimljivu temu o kojoj bih pricao i nadam se pomogao nekome.
Verovatno smo svi imali trenutke kada se osecamo usamljeno i kao da nemamo nikoga na svetu i da niko ne misli na nas i jedva da zna i da postojimo.
Verovatno smo svi imali trenutke kada se osecamo usamljeno i kao da nemamo nikoga na svetu i da niko ne misli na nas i jedva da zna i da postojimo.
Za pocetak to iz glave izbacite odmah,jer imate vase roditelje koji su vas doneli na ovaj svet bili oni tu ili ne,pa onda ako imate brata,sestru imate i njih i oni svi zajedno su vam najbolji i najverniji prijatelji zauvek!
Ne treba da budete tuzni ako nemate sada specificnog i odredjenog najboljeg druga ili drugaricu,jer se oni sticu vremenom,neko cak nikada ni ne nadje,ali to nije razlog za tugu,jer takodje imaju mnogo vaznije stvari u zivotu o kojima treba da se brine i vodi racuna,kao zdravlje,obrazovanje,sport,ucenje stranih jezika...Prosto ako vam je bas tesko sto se tice toga pokusajte da se sto vise angazujete da nemate vremena da brinete o tome.
Sad verovatno ima i onih koje su prijatelji izdali i okrenuli ledja,to jest skinuli masku i pokazali svoje pravo lice i sada se ta osoba oseca jako iznevereno od strane tih ljudi i povredjeno.
-Pa ovako sa jedne strane i trebate,jer nije lako provesti dosta vremena sa tom osobom i braniti je,pomagati i sve super,da bi vam ona tako uzvratila na kraju,ali trebate da znate da ce se isto tako toj osobi sve to vratiti kad najmanje bude ocekivala i kasnije zaliti ali ce biti suvise kasno i ako mene pitate sa takvim zauvek treba zavrsiti ako pozele da vam opet budu prijatelji,jer ako su uradili jednom,uradice opet.Takodje te osobe nece sa takvim ponasanjem nista postici u zivotu niti dogurati nigde,jer takve niko ne zeli.
Нема коментара:
Постави коментар